Povijest kluba

Košarkaška priča u Splitu počinje 1945. godine, kada je košarkaški klub osnovan u okviru sportskog društva Hajduk, nakon čega se osamostalio i krenuo vlastitim sportskim putem. U prvim desetljećima košarka se razvijala u skromnim uvjetima, ali je vrlo brzo postala važan dio sportskog života grada.

Posebno važnu ulogu u prvim godinama imala je ženska košarka, no početkom sedamdesetih dolazi veliki uspon muške momčadi i tada počinje priča koja će Split pretvoriti u jedan od najvažnijih košarkaških centara Europe.

Jedna od ključnih osoba u stvaranju velike splitske košarke bio je Branko Radović. Kao trener i organizator okupio je skupinu mladih igrača predvođenu Ratom Tvrdićem i Petrom Skansijem, kojoj se priključio Damir Šolman, i započeo projekt koji će vrlo brzo promijeniti klupsku povijest.

Godine 1971. Split je prvi put postao prvak države. Bio je to povijesni trenutak i početak dugog razdoblja u kojem će trofeji postati sastavni dio identiteta kluba. Uslijedili su novi uspjesi: naslov prvaka države 1977., državni kup 1972., 1974. i 1977. te Kup Radivoja Koraća 1976. i 1977., jedno od najvažnijih europskih klupskih natjecanja tog vremena.

Tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina Split, odnosno Jugoplastika (to je ime klub nosio od 1968. godine), postupno izrasta u jednu od najvažnijih košarkaških sredina Europe.

Posebnost splitske košarke bio je rad s mladim igračima. Generacije mladih košarkaša prolazile su kroz splitsku školu, učile košarku i dobivale priliku igrati na najvišoj razini, a ta će filozofija postati temelj najvećeg razdoblja u povijesti kluba.

Pod imenom Jugoplastika Split krajem osamdesetih dobiva momčad koja će promijeniti povijest europske košarke. U žutom dresu stasaju i igraju budući velikani europske i svjetske košarke: Toni Kukoč, Dino Rađa, Žan Tabak, Velimir Perasović, Zoran Savić, Zoran Sretenović, Goran Sobin, Luka Pavićević, Duško Ivanović i brojni drugi. Godine 1988. Jugoplastika ponovno osvaja naslov prvaka države, ponavlja to 1989., 1990. i 1991. i otvara vrata najvećem poglavlju svoje povijesti.

6. travnja 1989. ostao je jedan od najvažnijih datuma u povijesti splitskog sporta. U Münchenu je Jugoplastika u finalu Kupa prvaka Europe svladala Maccabi iz Tel Aviva 75:69 i prvi put postala prvak Europe, a Dino Rađa postigao je 22 i Toni Kukoč 18 poena.

Ono što je tada izgledalo kao vrhunac zapravo je bio tek početak. Jugoplastika je osvojila Europu na način koji je oduševio košarkaški svijet, kombinacijom talenta, brzine, kreativnosti, momčadske igre i nevjerojatne energije. U Splitu se te noći slavilo do jutra, a više od 150.000 ljudi dočekalo je prvake Europe na ulicama grada.

Prvi europski naslov nije bio slučajnost. Godinu dana kasnije Jugoplastika ponovno stiže do finala Kupa prvaka Europe, u Zaragozi svladava Barcelonu i osvaja drugu uzastopnu europsku titulu. Momčad je tada već bila europski košarkaški fenomen, Toni Kukoč proglašen je najkorisnijim igračem završnog turnira, a Jugoplastika je nastavila dominirati i na domaćoj sceni.

A onda je došla 1991. godina i završnica u Parizu, gdje je Jugoplastika, tada pod imenom Pop 84, još jednom osvojila naslov prvaka Europe. Bile su to tri europske krune u tri godine.

Tri uzastopna naslova ostaju jedan od najvećih pothvata u povijesti europske klupske košarke. Upravo je ta generacija zauvijek odredila mjesto Splita na europskoj košarkaškoj karti, a Jugoplastika se s pravom naziva najboljim europskim klubom 20. stoljeća.

Početkom devedesetih dolazi do velikih promjena. Klub nastupa pod različitim imenima (Jugoplastika, Pop 84, Slobodna Dalmacija, Croatia osiguranje), ali njegova tradicija ostaje ista, pa i nakon odlaska velikih zvijezda nastavlja stvarati nove generacije igrača.

U hrvatskom prvenstvu Split je osvojio naslov 2003., a u domaćem kupu osvajao je trofeje 1992., 1993., 1994., 1997., 2004., 2025. i 2026. godine, i sve to vrijeme ostao klub koji mladim igračima daje priliku i važan dio hrvatske košarke.

Godine 2003. Split osvaja naslov prvaka Hrvatske i potvrđuje da, unatoč velikim promjenama i odlasku brojnih velikih igrača, i dalje pripada vrhu hrvatske košarke. Godinu dana kasnije, 2004., osvaja i Kup Krešimira Ćosića.

Nakon toga slijedi razdoblje u kojem se klub suočava s brojnim teškoćama, ali njegova najvažnija tradicija, razvoj igrača i stvaranje novih generacija, ostaje nepromijenjena.

Nakon velikih europskih i domaćih uspjeha klub prolazi kroz razdoblje u kojem je trebalo ponovno graditi temelje. Financijski problemi, promjene u organizaciji kluba, promjene sustava natjecanja i sve veća konkurencija utjecali su i na sportske rezultate.

Osnovna filozofija ipak se nije promijenila: Split je nastavio stvarati igrače. Brojni košarkaši koji su prošli kroz klub nastavili su karijere u drugim hrvatskim i europskim klubovima, a splitska škola ostala je jedan od najvažnijih izvora hrvatske košarke.

Jedan od važnih koraka u novijoj povijesti bio je povratak Splita u regionalna natjecanja. Klub je ponovno izborio mjesto u ABA ligi i otvorio prostor za utakmice protiv najboljih klubova regije, što je bilo važno i za razvoj mladih igrača i za ponovno pozicioniranje Splita na košarkaškoj karti regije. Gripe su tako ponovno dobile prepoznatljiv košarkaški ritam, a žuti dres novu generaciju igrača i navijača.

Ulaskom u dvadesete godine KK Split počinje ponovno graditi stabilniju sportsku i organizacijsku priču. Klub nastupa u ABA ligi i hrvatskom prvenstvu, ulazi u završnice domaćih natjecanja, razvija mlade igrače, vraća prepoznatljiv identitet momčadi i nastoji se vratiti na mjesto koje je nekad imao u hrvatskoj i regionalnoj košarci. Pritom i dalje ostaje klub koji svoje igrače stvara.

Godina 2025. donijela je jedan od najvažnijih trenutaka novije povijesti: nakon više od dva desetljeća čekanja KK Split osvojio je Kup Krešimira Ćosića.

Put do trofeja bio je posebno dramatičan. U četvrtfinalu je Split svladao Zadar 71:70 pobjedničkim košem Krešimira Ljubičića tri sekunde prije kraja utakmice, a zatim je na završnom turniru nastavio pobjednički niz i osvojio trofej. Bio je to prvi Kup u Splitu nakon 2004. godine i simbol povratka.

U 2026. godini klub nastavlja graditi ambiciozan projekt. Proljeće je odigrao u ABA ligi i hrvatskom prvenstvu, a u sezoni 2026./27. nastupa u SuperSport Premijer ligi i FIBA Europe Cupu, s momčadi u kojoj se spajaju iskustvo, međunarodna kvaliteta i mladi talenti.

Na parketu je stigla i nova potvrda ambicije. U veljači 2026. Split je u polufinalu SuperSport Kupa Krešimira Ćosića svladao Cibonu 94:73, a dan kasnije, 21. veljače, u finalu je pobijedio Zadar 89:86 i drugu godinu zaredom osvojio Kup.

Istodobno se radi na jačanju klupske zajednice. U ožujku 2026. konstituirana je Žuta zajednica KK Splita, inicijativa koja okuplja ljude povezane ljubavlju prema klubu, gradu Splitu i splitskoj košarci, i time se otvara poglavlje u kojem klub želi čuvati svoju veliku prošlost i ponovno graditi budućnost dostojnu imena Split.

Kroz cijelu povijest jedna se stvar nije promijenila.

Split stvara igrače.

Od Branka Radovića i generacija sedamdesetih, preko Tonija Kukoča, Dina Rađe, Velimira Perasovića i Žana Tabaka, do igrača poput Roka Ukića i Nikole Vujčića koji su kasnije nosili dres hrvatske reprezentacije i velikih europskih klubova, splitska košarkaška škola ostavila je trag daleko izvan granica Hrvatske. Njezinu posebnost ipak najbolje pokazuje jedan nevjerojatan podatak.

Sedam igrača koji su prošli kroz splitski košarkaški sustav i zaigrali za seniorsku momčad Splita stiglo je do NBA lige.

Sedam generacija i sedam različitih karijera povezuje isto: Split i žuti dres.

Sedam NBA igrača izravno povezanih sa splitskom košarkaškom školom govori o snazi grada i sustava koji je desetljećima stvarao košarkaše. Prema analizi koju je 2017. objavio portal Croatia Week, Split je po broju NBA igrača rođenih u gradu bio među vodećim gradovima izvan SAD-a, sa sedam igrača na trećem mjestu.

Posebnost Splita još je veća kad se pogleda veza tih igrača s klubom. Riječ je o košarkaškoj školi koja ih je odgajala, razvijala i davala im priliku da nose žuti dres, od Kukoča i Rađe, preko Tabaka, Šundova i Ukića, do Bendera i Žižića. Zato su najveća vrijednost ovog kluba uvijek bili igrači koje je Split stvarao, više i od trofeja.